..::KALKULATOR CIJENA::..



Zaboravljena lozinka

PVC stolarija

Pomoću kalkulatora za izračun cijena sastavite vlastiti troškovnik obnove ili ugradnje pvc stolarije u Vaš objekt.
<--

Razvoj prozora s provjetravanjem

Jeste li znali da 12,7% svih građevinskih šteta prilikom saniranja prozora nastaje djelovanjem plijesni?

 

Te su štete 1995.godine iznosile oko 420 milijuna DM!.To proizlazi iz izvješća njemačke Savezne vlade o građevinskim štetama(4.verzija,izdanje iz kolovoza 1995.)Tematikom ciljanog provjetravanja stana se već nekoliko godina bave građevinski stručnjaci,vlasnici kuća i stanari. U sve većem broju to se pitanje nalazi i u ekspertizama vještaka i sudskim parnicama. Zašto odjednom ima toliko velikih problema s pojavom plijesni?

Ranije gotovo nitko nije poznavao problem kao što je zamagljivanje i orošavanje u stambenim prostorima. Prije prve naftne krize i Uredbe o toplinskoj zaštiti od 1.11.1977.koja je slijedila iza toga grijali smo takoreći i okolni prostor a ne samo prostoriju. Stari prozori nisu bili ni približno toplinski nepropusni kao što su to današnji prozori. Tako su prozori strujanju zraka pružali samo mali otpor. Uski okviri su se vremenom trošili , pa o nekom sveobuhvatnom brtvljenju nije moglo biti ni riječi . Tako je neki stari prozor imao a vrijednost od oko 5m3/hm pri 10 paskala diferencijskog tlaka. Današnji prozori s a-vrijednošću se nalaze ispod razine od 0,1 m3/hm. Iz toga se lako može prepoznati da se preko prozorske fuge praktički ne događa samoprovjetravanje . Od trenutka postavljanja novih prozora ne prolazi zrak, pa možemo uštedjeti energiju. No, iznenada se pojavljuje potpuno novi problem: vlažnost!. To se pokazuje s poznatim popratnim pojavama kao što su : zamagljivanje i orošavanje na prozorskim staklima, stvaranje plijesni, građevinske štete i pogoršavanje stambene klime. Stoga se od nas traži da prostoriju pravilno prozračimo. Dakle, topli vlažni zrak iz prostorije se mora zamijeniti hladnim i sušim vanjskim zrakom.

Potrebna nam je mogučnost provjetravanja koja pogrešno ili propušteno prozračivanje izjednačava do određenog dijela. Stoga je tvrtka GEALAN razvila prozore s provjetravanjem koji omogučuju kontrolirani dotok zraka izvana i koji su u skladu  s Uredbom o štednji energije i zahtjevima o zvučnoj izolaciji.

Uredba o štednji energije stupila je na snagu u veljači 2002.godine i zamjenjuje Uredbu o toplinskoj zaštiti(kratica EnEV) iz 1995.godine. S EnEV treba se postići smanjenje emisije CO2 za 25% iznad standarda iz 1990.godine. Gubici topline uslijed provjetravanja ovdje igraju veliku ulogu. Kako bi se ovi gubici minimalizirali, postavljaju se sve veći zahtjevi prema nepropusnosti prozora i oblaganjem zgrada. Prilikom ispitivanja primarne potrebe za energijom se kod izračuna gubitka topline uslijed provjetravanja na izbor stavljaju dvije mogučnosti, jedna s testom BlowerDoor a druga bez Blower-Door testa. Prilikom izračuna s testom može se pojaviti smanjenje od 5-10% kod ukupne potrebe za energijom . Ovdje projektant ima relativno povoljnu mogučnost optimiranja s obzirom na troškove. Neodgovarajuća obrada i nestručna montaža mogu se vrlo jednostavno utvrditi Blower-Door testom. Montažom prozora, koja kao rezultat toga mora sve više odražavati nepropusnost prozora, pojavljuje se sve više štetnih posljedica uslijed vlažnosti zraka. To je građevinska šteta br.1 u Njemačkoj. Već je gotovo postala obaveza da se u nove prozore mora ugraditi neki sustav za provjetravanje kao npr.GECCO. Povećano poboljšavanjeostakljenja i okvira u odnosu na toplinsku izolaciju rezultira pomicanjem  područja u kojima može nastati kondenzat kod kojih ostakljenje djeluje na rubno područje prozora. U tom rubnom području je zbog vanjskih pretpostavki (npr postojanje prikladne hranidbene podloge na žbuci)opasnost od stvaranja gljivica vrlo velika. Prema novijim istraživanjima plijesan može nastati već pri vlažnosti zraka u prostoriji od 80 % umjesto prije prihvaćenog podatka od 100 %. Polazeći od 50 % vlažnosti zraka u prostoriji  pri 20 C, tih 80 % se dobije već pri temperaturi površine od 12,6 C, a ne kako je prije bilo prihvaćeno pri temperaturi od 9,3 C.

Ova temperatura kritična za stvaranje gljivica mora se uzeti u obzir pri svim premišljanjima koja se tiču tehnike prozračivanja. U svrhu ispitivanja i kao dokaz rubnih priključaka da su termički korektno izvedeno, utvrđen je temperaturni faktor frsi.

Koje zadatke mora ispuniti provjetravanje prostorije?

Reduciranje vlažnosti zraka nije ni približno jedini zahtjev koji se postavlja kod modernog provjetravanja prostorije. Kontinuirana i dovoljna izmjena zraka stanovniku neke zgrade krajnje je važna. Moraju se ispuniti sljedeći kriteriji:

Reguliranje vlažnosti zraka u prostoriji

 

Reguliranje vlažnosti zraka u prostoriji postao je bitan faktor prilikom projektiranja. Promjenom stila građenja i korištenih materijala posljedice koje sa sobom nose preveliku vlažnost dolaze jasnije do izražaja. Ranije korišteni materijali otvoreni za difuziju vodene pare i koji sprečavaju vlažnost zamjenjuju se novim materijalima kao što su beton ili izolacijski materijali. Dodatno se zidne površine<zatvaraju>brtvenima premazima i tapetama.

Staklene plohe starih prozora su nedvojbeno bilenajhladnija točka na fasadi. Na oknima se odmah kondenzirao vlažan zrak što je za posljedicu imalo pojavu da je zrak u prostoriji postajao suši, a stanovnici su u prostoriji mogli odmah osjetiti veliku vlažnost zraka. Povećanim korištenjem funkcionalnog stakla s ekstremno dobrim <k-odnosno U-vrijednostima>kritične zone vanjskog zida premještaju se u područje fasadnog okvira prozora u kutove prostorija. Tamo će se vlažnost prepoznati puno kasnije.

Ponešto građevinske fizike za lakše razumijevanje:

Kondenziranje s taloženjem vodene pare, dakle rošenje i zamagljivanje,je u fizikalnom smislu sasvim normalan proces koji se po mogućnosti ne bi trebao događati unutar neke zgrade. Zrak u prostoriji sadrži stanoviti udio vlage u obliku vodene pare. Ova vodena paranastaje u svakodnevnom životu: kuhanjem, pranjem, a tuširanjem se vodena para oslobađa u velikim količinama. Također i ljudi prilikom disanja i znojenja proizvode vlagu, a sobne biljke dodatno obogaćuju zrak vlagom. Posebno kod novogradnji velika količina preostale vlage iz građevine može zasititi zrak u prostoriji.

Količina vodene pare koju može primiti određeni volumen zraka ovisna je o temperaturi. Tako npr:

jedan kubični centimetar zraka od 20C može primiti maksimalnu količinu vode od 17,3 grama. Onda je zrak zasićen sa maksimalnih 100%, to jest relativna vlažnost zraka iznosi 100%.

Kubični centimetar zraka od 0C može primiti maksimalno 4,4 grama vode i zasićen je s 100%. Aposlutno gledano, hladniji zrak je ipak bitno suši.

Kako nastaje kondenzat?

Kondenzat se može stvoriti na površinama konstrukcijskih dijelova na kojima je registrirana temperatura koja je ispod točke rošenja. Ako se topli zrak pri temperaturi od 20C u nekom području(npr.vanjski zid)ohladi, onda se akumulirana količina vode od 17,3 grama ne može više održati,te se jedan dio vodene pare kondenzira na površini zida.

Krivulja točke rošenja za određivanje temperature kritične za točku rošenja

Iz dijagrama se može očitati pri kojoj se temperaturi u zraku nalazi određena količina vodene pare. Ako je u pitanju normalna klima prema DIN4108 od 20C i 50% relativne vlažnosti zraka, pokazuje se da je pri temperaturi zraka od 9,3C dostignuta temperatura kritična za stvaranje točke rošenja.

Temperatura točke rošenja i temperatura kritična za stvaranje plijesni

 

Prema novijim istraživanjima plijesan može nastati već pri vlažnosti zraka u prostoriji od 80% umjesto ranije pretpostavljene 100%vlažnosti. Polazeći od 50% vlažnosti zraka u prostoriji pri temperaturi od 20C, tih 80% se dobije već pri površinskoj temperaturi od 12,6C

Kako se temperatura točke rošenja ponaša pri drugim temperaturama i stupnjevima zasićenja, pokazuje naredna tablica.

Primjer očitanja:

Pri temperaturi zraka od 20C i relativnoj vlažnosti zraka od 50% temperatura točke rošenja iznosi 9,3C

Općenito se može reći da se stvaranje kondenzata pojavljuje kod materijala s manjom površinskom temperaturom. Upravo u područjima loše toplinske izolacije opasnost je posebice velika(stvaranje toplinskog mosta). Već pri 5% namočenosti nekog izolacijskog materijala smanjuje se učinak toplinske izolacije za 50%. Ako namočenost i kondenzat traju vrlo kratko, ne postoji nikakva opasnost da ostanu trajne posljedice.